Forza Horizon 2 je snažna igra vožnje koja je prvenstveno namenjena osobama koje vole samo da se voze okolo i rade šta god žele. To mogu reći zato što sam svoje prve četiri ili pet sati proveo igrajući šampionate jedan za drugim. Međutim, to se ispostavilo kao izuzetno dosadan način igranja. Takođe, nije naročito efikasan, jer su većina pokazatelja napretka u igri Forza Horizon 2 donekle besmisleni. Osim što je potrebno zaraditi kredite kako biste kupili automobile i otključali nekoliko zanimljivih priredbi trka igrajući šampionate, igra je uglavnom već postavljena od samog početka, omogućavajući vam da je doživite kako god želite. Nemojte napraviti moju grešku – samo krstarite okolo i uživajte u pejzažima i otkrićete da je Horizon 2 opuštajuć i zabavan doživljaj.
Krajnje rečeno, ova igra je u velikoj meri slična originalnoj igri Forza Horizon, koja je izdata 2012. godine. Ona koristi ozbiljne sposobnosti igara sa automobilima iz Forza Motorsport serijala i izvodi ih sa trkačke staze u otvoreni svet Evrope. Ovde su predstavljeni delovi Francuske i Italije, što se svodi na duge puteve sa mnogo krivina koji spajaju male selo i druge, veće i naseljenije oblasti. Vožnja van staze u Horizon 2 je veoma zabavna, ali sveukupno mislim da mi se malo više dopao raspored puteva u prethodnoj igri. Bez obzira na to, ima mnogo terena za istraživanje u pristojnoj kolekciji različitih događaja.
Šampionatski događaji vas vode kroz okruženje – počinjete „putovanje po putu“, koje vas vodi do jednog od centara igre. Zatim učestvujete u četiri trkačka događaja. Zatim putujete do sledećeg centra i ponavljate ceo proces. Pre nego što uđete u seriju, igra vam pruža priliku da promenite automobile, što određuje u koje vrste trka ćete se prijaviti. Igra izjednačava vašu konkurenciju sa vašim vozilom, pa pored toga što samo serije dozvoljavaju „vruće kompakte“ ili „hiper automobile“, oni će takođe biti nadograđeni na sličan nivo. Ovo ima smisla, jer održava trke ujednačenim, ali istovremeno čini da nadogradnja vašeg automobila deluje malo beznačajno, budući da se sve ostalo samo nadograđuje (ili unazađuje) zajedno sa vama. Trkanje kroz i pobeda u šampionatima je osnovni deo napretka za jednog igrača u igri, jer vas sve više dovodi do „završnog horizonta“.
Osim toga, postoje i drugi načini napredovanja kako igrate, ali pošto vas jedino ograničavaju automobili koje posedujete, stvari poput vašeg „nivoa vozača“ i koliko ste perk poena zaradili ne čine se tako važnim. Perkovi, međutim, predstavljaju lep dodir. Vozeći vešto, zaradićete poene veštine koji, kada se napuni merač, generišu perk poene. Trošite ih na ekranu sa različitim stalnim perkovima… neki od kojih vam samo daju više kredita i iskustva za završavanje događaja. Ali kasniji perkovi vam omogućavaju brzo putovanje bilo gde i stavljanje ikona iznad automobila koje trebate fotografisati za izazov „fotografisanje svakog automobila u igri“, pa im svakako pridajete neku vrednost.
Na mreži, putovanje po putu dobija malo drugačiji stil i počinje da liči na EA-ov Need for Speed Most Wanted. Igrači na mreži se pozivaju da voze do određene lokacije, a zatim se događaj dešava. Pored standardnih trka, pojavljuju se stvari poput trkačkih timova i smešnih režima poput infekcije. Na kraju serije, krediti i iskustvo se dodeljuju, igrači glasaju za sledeće lokacije i klasu automobila i ceo proces počinje iznova. Takođe postoji velki aspekt društvene rang-liste u Horizon 2, koji vam govori kada ste pretekli brzinom kameru brže od svojih prijatelja ili članova kluba i postavlja duhove za vas da se trkate. Aspekt takmičara/duhova u igri je manje nego idealan, jer vam nakon završetka trke kaže da postoji neko ko je brži od vas. Ne znam za vas, ali poslednja stvar koju sam želeo da uradim nakon završetka događaja bilo je da se trkam istom tom događaju iznova.
Forza Horizon 2 ima pristojnu raznolikost događaja, ali nije pretrpana ili nešto slično. Tu su table sa bonusem za iskustvo i brzo putovanje koje možete razbiti, „spisak želja“ pun kratkih, specifičnih zadataka koje treba završiti, online slobodna vožnja, farbanje i podešavanje automobila, AI vozači koji prolaze kroz svet i izazivaju vas, i tako dalje. U celini, veštačka inteligencija je mnogo razumnija nego u Forza Motorsport 5. Takođe, dok upoređujemo, vredi napomenuti da Horizon 2 nema ništa od „žetona za automobile“ iz prethodnih nekoliko izdanja Forza. Ne možete koristiti pravi novac umesto kredita u igri, niti možete kupiti „bolju“ mapu sveta koja prikazuje sve sakupljive predmete. Jedine transakcije u igri uključuju dodavanje novih automobila putem „VIP“ kupovine ili kupovinu sezonskog paketa automobila… ili „paket automobila“, ako hoćete. Ovo obično ne bi bilo vredno pomena, jer je prilično standardno da igre imaju DLC nakon izdanja, ali imajući u vidu koliko su prethodne igre mogle biti zbunjujuće sa ovim stvarima, vredi napomenuti.
Vizuelno igra izgleda veoma lepo, i to nije samo poligonalne mase koje to čine. Igra pruža zaista lep osećaj brzine i lepo razara useve i druge terene kada se nađete kako pravite krugove u sred polja. Modeli automobila su vrhunski, a igra ima dobar vidljivi horizont, iako sam primetio neke niskokvalitetne senke i malo zamućenje slike ponekad. Takođe lepo zvuči i ima veći izbor radio stanica, iako se radio voditelji malo ponavljaju i mislim da sam više voleo pesme u prethodnom Horizonu u odnosu na ovu grupu.
U celini, Horizon 2 nije baš osveženje kakvo je bila prethodna igra, ali je dobra igra vožnje otvorenim svetom koja ima koristi od sporog tempa. Ako ste osoba koja želi da se opusti i uživa u video igri, verovatno ćete se sjajno provesti. Ali da ponovim, ako ste tip igrača koji želi „proći kroz ovu igru što je brže moguće“, beskrajni niz trka u Horizonu ne pruža dovoljno raznolikosti da bi putovanje bilo vredno.