Lansirana krajem 2019. godine, The Outer Worlds je krenula da obnovi čaroliju originalnih Fallout igara u sasvim novom okruženju. Igračima se pruža sloboda da deluju kako žele – pod uslovom da su spremni snositi posledice. Podstiče nas da pristupimo svakoj situaciji ne samo snagom ili prikrivenošću, već i nizom diplomatskih opcija koje mogu pružiti nekoliko jedinstvenih iskustava. The Outer Worlds je nastavljen sa dva impresivna DLC paketa: Peril on Gorgon i Murder on Eridanos. Obe ekspanzije igračima omogućavaju dublje uranjanje u čudnu i vijugavu priču Halcyon sistema, samo dodatno poboljšavajući već uživljajno iskustvo.
The Outer Worlds nije bez svojih mana, većina kojih dolazi od problema sa performansama i grafičkim pitanjima, ali The Outer Worlds: Spacer’s Choice Edition nudi remaster i poboljšanje igre i njenog proširenog sadržaja. Temeljno sam uživao u vremenu provedenom u Halcyonu 2019. godine. Bio sam srećan što sam se vratio uz bok Finijasu Velisu dok se borimo protiv različitih korporacija. Spacer’s Choice Edition ispunjava ono što je obećano, ali to ne znači nužno da je vredno cene.
Ovo je pucačina iz prvog lica sa genijalno napisanom satirom o kapitalizmu. Čovečanstvo se naseljava u Halcyon sistemu; maloj grupi planeta kupljenih i operisanih od strane velikih korporacija. Svi su prisiljeni da prate stroge, disciplinovane pravila sa preciznim unapred napisanim odgovorima potencijalnim potrošačima, sve to na pozadini divljeg zapada u svemiru. To je surovo i prljavo, ali sa šarmom naučne fantastike iz pedesetih godina. Igra ima pun RPG elementa, prilagodljivosti i razgranatih događaja gde vaše odluke zaista imaju značaj.
Jadikovao sam zbog izazova koje je ova igra postavila pred moj PlayStation 4 sa dugim vremenima učitavanja, usporenim radom pod opterećenjem i prisiljavanjem ventilatora konzole da se ubrza kako bi pokrenula ovu prelep komad pulpa fikcije. The Outer Worlds: Spacer’s Choice Edition rešava te probleme. Vreme učitavanja je značajno poboljšano, iako ne sasvim na nivou očekivanja koje imam od PlayStation 5. Nisam imao kašnjenja tokom trenutaka sa grafikom, niti sam imao problema sa teksturama tokom celog vremena. Ono što jesam imao su novi i različiti problemi, čak i nakon nedavne zakrpe.
Tokom razgovora sa NPC-om, moj kontroler postao je neodzivan. Svetlo je bilo upaljeno, ali dugmad nisu reagovala. Uplašen da je kontroler jednostavno prestao da radi ili da se ispraznio, prebacio sam se na drugi. Po uključivanju drugog kontrolera, igra je nastavila i završio sam razgovor. Sledeći NPC s kojim sam razgovarao, međutim, imao je isti problem. Prebacio sam se nazad na prvi kontroler i, naravno, mogao sam nastaviti dijalog. Ovo se nije često događalo, ali nije nešto što sam video u bilo kojoj igri do sada. Takođe je bilo mnogo puta kada su se generički NPC-ovi pojavljivali ili nestajali iz postojanja bez razloga. To se srećom još nije dogodilo sa imenovanim likovima ili bilo kim sa važnim dijalogom, ali je i dalje čudno. Uprkos ovim novim problemima, poboljšanja The Outer Worlds su prilično primetna između izdanja igre i Spacer’s Choice Edition. Čak i u režimu kvaliteta, brzina kadrova je mnogo glađa nego u originalu.
Igrao sam prvih nekoliko sati u režimu kvaliteta, a zatim prešao na režim performansi. Često nalazim da je režim performansi moj omiljeni, ali zaista ne izgleda da ima opadanja u grafičkom kvalitetu golim okom. Već šarenolika igra sada ima još više detalja, senki i osvetljenja. Lica su malo bogatija, kao da sam ih prethodno posmatrao kroz prljavo staklo, a sada sam ih zaista video prvi put. Nemojte se prevariti: The Outer Worlds: Spacer’s Choice Edition je divno poboljšanje već i tako jedne od mojih omiljenih igara. To postavlja pitanje: Da li vredi cenu?
Mnoge kompanije su bile dovoljno velikodušne da ponude slična unapređenja za mnogo starije igre besplatno. The Outer Worlds: Spacer’s Choice Edition košta 59.99 američkih dolara ili 9.99 američkih dolara ako ste prethodno posedovali igru. Razumem da je bilo potrebno uložiti trud u unapređenje i poboljšanje igre i da tim treba da bude nadoknađen za svoje napore. Čini se skuplje nego što bi trebalo biti i 10 dolara za suštinski marginalno unapređenje deluje nekako neprikladno, posebno kada se uvedu nove greške i problemi. Veoma uživam u ovoj igri, ali oklevam da se složim sa cenom od 10 dolara za unapređenje nove generacije koje nudi samo malo više grafičkih poboljšanja. Da je ponudilo nove misije, opremu ili drugi sadržaj, bilo bi opravdano plaćati ovu cenu. Kako trenutno stvari stoje, trebalo je da bude besplatno unapređenje ili da košta 39.99 dolara za nove igrače.
The Outer Worlds je sjajna igra. Prelep je, pametno napisan i prava je radost za igranje. Ponovo ću istražiti svaki kutak Halcyona sa Spacer’s Choice Edition jer je iskustvo koje je Private Division sastavio apsolutno neophodno za igranje. Bez obzira na čudne greške, unapređenje zaista čini iskustvo boljim. Ipak, da se postavi cena umesto da se nudi besplatno, posebno bez novog sadržaja, deluje nepotrebno. Ironija nije izgubljena na meni da je ovo unapređenje nazvano po jednoj od igri očigledno satiričnih, pohlepnih korporacija koje traže da zarade dolar.