The Library of Babel nosi sa sobom neka velika očekivanja. Direktno inspirisana književnim klasikom istog imena, The Library of Babel pokušava da prilagodi duboke koncepte i pritisak tonaliteta Horhea Luisa Borhesa iz 1941. godine. U okrutnom okruženju društvenih previranja i naučne fantastike, ova adaptacija emulira bespomoćnost originalnog dela tako što vas postavlja u ulogu skrivajućeg se platformskog igrača, kombinujući elemente avanturističkih igara i narativnih žanrova za dodatni doživljaj. Ambiciozna je, čudna i nije bez nedostataka, ali The Library of Babel ima dobre namere i pametne ideje u izobilju.
U tumačenju Tanuki Game Studio-a, futuristički svet se raspliće dok se njegovi robotski građani sudaraju sa nasilno revolucionarnim kultom koji je okusio zabranjeni plod i sada želi preneti to znanje svetu, jednim ili drugim putem. Igrate ulogu Tragača, poslatog od strane vlasti da se umeša u planove Kult Kabora i dovede njegovog zagonetnog vođu, Pukovnika Kabora, pred lice pravde. Kabor je bio na čelu misije kolonizacije oko otkrića „biblioteke“, tajanstvenog mesta u kojem se navodno Kabor izgubio uma. Njegovo ludilo se nalazi širom sveta The Library of Babel, sa robotima obučenim u crveno koji brbljaju o većoj istini i telu.
To je izuzetno impresivno postavljanje tona, a briga s kojom je lavirint igre napisan je očigledna od samog početka. Ovaj svet nam je dovoljno poznat, sa tržnicama, barovima i vojnim snagama, ali robotski stanovnici su šarmantno čudni, humanoidnog dizajna sa izražajnim, glatkim maskama i teksturom šarene odeće. To je kombinacija kulturnih uzoraka koja deluje samo blago inspirisana našim svetom, ali dovoljno različita da izbegne frustrirajuću prisvajanje drugih naučnofantastičnih tekstova. Međutim, sve to dolazi prilično brzo, suprotnost pažljivo izgrađenom lavirintu je da uvođenje igrača obično uključuje poplavu imena i termina iz rečnika, bez obzira koliko su zanimljivi pojedinačno.
Gejmplej The Library of Babel nosi manje ovog sjaja, ali pažnja ostaje prisutna uprkos nekim mehaničkim trzajima. Marketinški materijali igre obećavaju „putovanje skrivajućeg platformera“, direktno obaveštenje koje je neophodno s obzirom na retku vrstu iskustva koje se nudi. Kretaćete se kroz svet slično kao u igrama sa strane, levo-desno, uz prilično vertikalnosti u igri, otključavajući nove puteve i tajne na način karakterističan za Metroidvania žanr. Tragač je krhkog tela, lako uništiv jednim hicem neprijateljskog vatrenog oružja ili prepreke, pa ćete morati biti pažljivi prilikom platformisanja i skrivanja, što se postiže kričanjem i kretanjem iza istaknutih skrivenih mesta. Čuvari vas i dalje mogu čuti u ovim trenucima, ali uz dovoljno veliko rastojanje možete se prikrasti do sledećeg određenog skrovišta i sačekati svoje protivnike.
Nesposobnost da to postignete rezultiraće trenutnom smrću, a vaskrsavanje zahteva da platite koristeći sakupljenu valutu koja se koristi i za kupovinu predmeta i slično. Tragači imaju sposobnost da budu ponovo izgrađeni na odabranim stanicama u svetu, koje služe kao vaše kontrolne tačke između skrovišta za skrivanje. To je zatvoren ciklus, pri čemu su kontrolne tačke retko udaljene više od nekoliko minuta uspešnog trčanja, ali kada dolazi do ovako brze i teške propasti, kontrole moraju biti podjednako brze. Umesto toga, kontrole su uglavnom odzivne, svet je pun ivica na koje se gotovo uvek možete uhvatiti i čuvara sa radijusima detekcije za koje ste mislili da ste ih razumeli. Nije loše, i kada igra dozvoljava slobodno istraživanje područja, veoma je zabavno, ali često bih morao ponavljati delove zbog propuštenih ulaza.
Takođe, u The Library of Babel ima puno čekanja, nesvesnog, duboko smešnog ismevanja dosadi koja je naterala Borhesa da napiše originalnu kratku priču, ali to nije nešto što mogu potpuno da cenim. Svijet igre je bogato detaljan i prelepo ostvaren kroz ekspresivnu animaciju i umetničku režiju, ali češće nego što bih želeo, bio sam primoran da besposleno sedim iza sanduka dok se uslovi za napredovanje nisu poklopili. To je deo prirode iskustva sa skrivanjem od neprijatelja, svakako, ali ovde je tempo putovanja ponekad patio zbog toga. Takođe ćete biti zaduženi za prikupljanje i kombinovanje predmeta kao u avanturističkim igrama iz prošlosti, ali na isti način kao što su elementi Metroidvania žanra integrisani.
Srećom, kreativnost nekih sekcija platformisanja, kao što su pažljivo tempirani skokovi između pokretnih struktura i jednostavno, ali efikasno guranje blokova, delimično prikriva dosadu drugih sekcija. I dok njegov suptilni sloj skrivanja nije ravnomerno implementiran, The Library of Babel je više od svojih mehanika, uzdignut drugim elementima igre. Čak i tokom najmanje uživanih sekcija platformisanja, mogao sam ceniti estetiku bilo koje date lokacije, od neon-osvetljenih uglova grada do mutnog podzemlja okolne džungle. Muzika prijatno brumi sa balansiranim sintesajzerima i duvačkim instrumentima, taktilan zvuk koji podstiče osećaj duhovnosti robotske kulture prisutan i u izgradnji sveta.
Ova posvećenost estetici frustrira samo u sistemu isporuke teksta, stilizovanom delu korisničkog interfejsa koji izgleda kao vrsta datapada, ali jedva razlikuje ko govori i koristi suviše malu fontu za ekran na Switch konzoli. Ipak, ono što je ovde napisano je prava poslastica. Dijalog oscilira između kompjuterske logike i birokratije do opuštenih, veoma ljudskih razmena, dajući glumačkoj ekipi čudan ritam i vibru. Sam Tragač ima ulogu koju igra i sporedna ekipa je fascinantna, čak i ako Kabor krade veći deo svetlosti svojom pretnjom i posvećenošću uzroku.
The Library of Babel nije uvek bila zabavna za igranje, ali retko sam „zabavni“ faktor uzimao zdravo za gotovo kod igre, posebno ne kod igre koja se trudi koliko i ova. Istraživanje sveta je nagrađujuće zahvaljujući dobro ostvarenoj umetničkoj režiji i zanimljivom naučnofantastičnom pisanju, ali neki od delova igre sa skrivanjem su isprobavali moje strpljenje malo previše. Književna inspiracija daje ovoj igri odlično polazište, a Tanuki Game Studio koristi svaki deo ovog čudnog mesta da stvori jedinstveno, iako neravno iskustvo.