Ne mislim da sam usamljen u postavljanju ovog pitanja: „Mogu li ikada doživeti, čak i u virtuelnom obliku, kako je preuzeti zadatak razgradnje jednog broda na njegove reciklirajuće komponente? Da li smem da sanjam?“
Zato što živimo u budućnosti, odgovor je sada, konačno, „Da“.
U „Ship Graveyard Simulatoru“ vi igrate belog muškarca (možete videti svoje ruke) koji živi u selu sa osobama smeđe puti (možete ih videti) i čiji je posao da udari jedrilice u zemlju, zatim razbije neke delove, pa ih proda.
Na neki način, ovo je najčišća verzija igre stvaranja koju sam ikada video, i moram priznati da je jednostavnost toga veoma opuštajuća. Poručite brod, popnete se na njega i koristite svoje alate da ga rastavite. Možete ili direktno prodati te komponente ili, radi veće profitabilnosti, preuzeti ugovore i kombinovati ih u vrednije legure.
Kako napredujete, unapređujete prodavnicu alata (zašto plaćam za posao za koji sam platio da ga poboljšam?), svoj skladišni prostor (da biste postigli bolje legure) i svoj vojni logor (da biste brže zaposlili NPC-ove koji će brže skidati brodove).
Mehanika igre je veoma jednostavna. Prilazite komponenti i ona vam govori koji alat (čekić, testera, plamenik, itd.) će vam biti potreban da je razgradite. Koristite taj alat, sakupljate delove, ispunjavate zahteve, gradite bolje objekte, dobijate veće brodove. Ne rastavljate ceo brod, iako ćete kasnije u igri početi da rastavljate trup, i svaka komponenta vam govori koji alat morate koristiti da je razgradite. Učvrsnjenja i cevi zahtevaju čekić. Ostali predmeti zahtevaju električnu testeru.
I onda tu je moj lični đavo: plamenik. Plamenik je definitivno najteži deo igre, jer su predmeti na koje ga koristite montirani na zidu, što otežava manevrisanje oko njih. Takođe, „seći“ plamenikom znači vlačiti alat duž uskog traga. Kontrole nisu dovoljno osetljive da omoguće spor i postojan pokret. Više je kao gledanje malog deteta kako crta voskom, očajnički ga vuče napred-nazad.
Sečenje rukovatijom testere takođe može biti problem, jer će komponenta prikazati koliko još preostaje da se iseče. Ali ako završite sa panjem pričvršćenim za zid, pronalaženje odgovarajuće pozicije za igrača da stvarno napravi rez može biti teško.
Što se tiče priče, nema je. Nije da je igra besmislena, poenta igre je da bude besmislena. Nema neprijatelja, nema sukoba (osim vaše profitabilnosti) i izuzetno je zadovoljavajuće pritisnuti L nekoliko puta da biste razbili bilo šta što se nalazi na brodu. Takođe postoji mehanizam za otvaranje brava koji je iz većine igara, koji vam omogućava da pronađete bonus materijale.
Ali glavna privlačnost ove igre je samo izbijanje iz starih čeličnih trupa i prodaja toga drugima. Grafika je neujednačena (oko devedesetih godina), i nema priče o spasavanju sveta, samo ideja da se zaradi radeći pošten dan posla.