Recenzija: Unbeatable – Vizuelni spektakl zarobljen u krizi identiteta

Recenzija: Unbeatable – Vizuelni spektakl zarobljen u krizi identiteta

od GamePlay-02
0 komentari

Koncept igre Unbeatable zvuči neverovatno: spoj vizuelno upečatljive ritmičke igre i avanture o pank buntu u distopijskom gradu gde je muzika zabranjena. Zamislite mešavinu Jet Set Radio stila i narativnog fokusa Taiko no Tatsujin-a. Međutim, u praksi, Unbeatable je haotičan, mada iskren, skup nepovezanih segmenata koji se bori da pronađe svoj pravi ritam.

Iako se promoviše kao hibrid istraživanja i muzičkih bitaka, veći deo vremena provešćete u „simulatoru hodanja“ sa preopširnim dijalozima, dok su pravi ritmički delovi retki i često sakriveni u zasebnom Arcade modu.


Svet bez muzike i konfuzna priča


Priča prati vokalistkinju Beat i njen bend u borbi protiv HARM-a, policijske sile koja brani zabranu muzike. Iako su likovi šarmantni, scenario često podseća na duge Discord razgovore tinejdžera koji misle da je nasumičnost isto što i humor. Kampanja traje oko osam sati, ali pati od ogromne količine praznog hoda.

Najveći problem su tranzicije. Igra vas stalno „teleportuje“ iz scene u scenu bez ikakve logike – u jednom trenutku ste u zatvoru, u sledećem spavate, a već u trećem vozite skejt na slušalicama kroz vojsku stražara. Ovo nije umetnički izbor, već neuspeh u osnovnom pripovedanju, što dodatno kvari upečatljiv emotivni kraj koji dolazi tek nakon špice.


Ritam igra koja se krije iza mini-igara

Šokantno je koliko malo ritmičkog gejmpleja zapravo ima u priči pre finalnog poglavlja. Umesto toga, igra vas tera na obavezne mini-igre koje nemaju veze sa muzikom:

  • Dosadno mešanje pića uz iritirajući džez.
  • Kavez za udaranje loptica koji se pojavljuje niotkuda.
  • Rešavanje iritantnih „zagonetki“ u kanalizaciji.

Kada konačno dođe do muzičkih borbi, mehanika je jednostavna: koristite samo dva dugmeta (napad na zemlji i napad u skoku). Na težim nivoima, izazov ne dolazi iz kompleksnosti, već iz vizuelnog haosa gde kamera podrhtava i zumira dok note lete ekranom. Srećom, sinhronizacija ritma na PC-u radi savršeno, a opcije za smanjenje pomeranja kamere su dobrodošle za pristupačnost.


Arcade mod – Gde se krije prava igra

Ako odbacite „avanturu“, Arcade mod je mesto gde Unbeatable zapravo briljira. Strukturiran je kao prava ritmička igra sa tabelama lidera, izazovima i odličnom selekcijom pesama izvođača kao što su Alex Moukala i Peak Divide. Iako je deo muzike zaključan iza „day-one“ DLC-a, ovaj mod nudi poliranost i trajnost koju glavna priča potpuno nema.


Vizuelni stil: Pank rok anime na steroidima

Unbeatable apsolutno pogađa vizuelni identitet. Spoj 2D karaktera i stilizovanog 3D okruženja izgleda fantastično, naročito uz efekte popodnevnog svetla na plaži. Estetika „izgrebanog vinila“ u menijima dodatno prodaje pank vajb. Nažalost, loš dizajn nivoa i zbunjujuća kamera često ometaju navigaciju kroz ove prelepe, ali prazne prostore.


Konačna presuda: Unbeatable pati od krize identiteta. Vizuelno je prelep, ali gejmplej je zakopan ispod lošeg tempa i nepovezanih razgovora. Ako ste ljubitelj ritmičkih igara, Arcade mod će vam pružiti sate zabave, ali priču slobodno možete preskočiti.


Možda će vam se takođe dopasti