Recenzija – Arknights: Endfield – Sjaj i glamur u „gacha“ čistilištu

Recenzija - Arknights: Endfield – Sjaj i glamur u "gacha" čistilištu

od GamePlay-02
0 komentari

Nakon meseci iščekivanja, Arknights: Endfield je konačno tu, obećavajući jedinstven spoj akcionog RPG-a, upravljanja resursima i elemenata tower defense žanra. Nažalost, krajnji rezultat je igra koja je „široka kilometar, a duboka jedva centimetar“. Iako vizuelno oduzima dah, Endfield pati od repetitivne borbe i sistema napredovanja koji deluje više kao naporan posao nego zabava.


Borba: Između spektakla i monotonije

Najveće razočaranje recenzije je borbeni sistem. Iako se na prvi pogled čini kompleksnim (slično naslovu Wuthering Waves), borba se brzo pretvara u naporno „udaranje sunđera“.

  • Repetitivni neprijatelji: Tokom prvih 20 sati igre borićete se protiv istih nekoliko tipova neprijatelja koji imaju neverovatno mnogo helta (HP).
  • Nedostatak snage: Čak i sa potpuno unapređenim likovima i najboljom opremom, borba ne pruža osećaj nadmoći. Neprijatelji se skaliraju sa vašim nivoom, čineći svaku bitku dugotrajnom i zamornom.
  • Vizuelni haos: Previše efekata na ekranu otežava precizno izbegavanje (dodge) i pariranje napada.

Sistem napredovanja koji „guši“ igrača


Progresija u Endfieldu je opisana kao izuzetno spora i „predatorska“. Igra vas primorava na obavljanje banalnih dnevnih zadataka koji ne uključuju borbu ni zagonetke – poput trčanja do udaljenih reciklažnih stanica samo da biste kliknuli na dugme.

Glavne zamerke na kretanje i istraživanje:

  • Nema penjanja, jedrenja (gliding), pa čak ni plivanja (iako mapa ima mnogo vode).
  • Kretanje je sporo i tromo u poređenju sa modernim konkurentima na tržištu.
  • Resursi se regenerišu satima, što vas primorava na dugotrajno čekanje ili korišćenje novčanika.

Fabrički menadžment: Dobra ideja, naporna realizacija

Sistem automatizacije fabrike (AIC) je najinovativniji deo igre, ali i on postaje žrtva „grinda“. Iako je zanimljivo graditi mrežu rudnika i rafinerija, proces se ponavlja u svakom novom regionu sa skoro identičnim koracima, samo sa drugim tipom rude.

„Hypergryph je pokušao da pokrije sve aspekte – od RPG-a do fabričke simulacije – ali je na kraju dobio sistem koji se krije iza beskonačnih menija i tutorijala, bez prave dubine.“


Tehnički detalji i vizuelni identitet

Kategorija Ocena / Utisak
Grafika Fantastična (stelar dizajni likova i sveta)
Muzika Neverovatna art direkcija i soundtrack
Gacha sistem Netransparentan i usmeren ka trošenju novca
Trajanje Beskonačni grind (240+ sati za max progres)

Zaključak

Arknights: Endfield je igra sa neiskorišćenim potencijalom. Trenutno je to previše moderan tutorijal koji vas bombarduje porukama, dok vas u pozadini čeka zamoran proces sakupljanja resursa. Ako niste spremni da igru tretirate kao drugi posao, Endfield bi vas mogao brzo sagoreti.

Možda će vam se takođe dopasti