Nakon nekoliko godina u Early Accessu i nekoliko zakrpa nakon lansiranja, kako stoji POSTAL 4: No Regerts? To je akciona igra iz prvog ili trećeg lica koja vas stavlja u cipele Postal Dude-a, dok se on nastanjuje u svom novom domu, Edensinu, nakon što izgubi svoj automobil i kamp prikolicu. Njegov rodni grad i supruga su uništeni u nuklearnoj eksploziji, i ne govorimo o Postal III, pa šta ga čeka sa samo šačicom novca i bade mantilom?
Nema puno priče koju treba naučiti uprkos tome što je ovo četvrta (numerisana) igra u franšizi, tako da iskreno ne treba da se zadržavate pitajući se šta se desilo pre nego što je Postal Dude-ov automobil ukraden. Dovoljno je reći, stvari su postale malo lude, i tu ćemo završiti. Stigli ste u Edensin u ponedeljak, pa neka vam nedelja prođe od tamo. Svaki dan predstavlja svoje nove izazove, doslovno, dok pokušavate da se snađete, završavajući ponedeljak obavljajući nekoliko privremenih poslova, i obavljajući ih dobro. Dokle god možete pronaći poslove i shvatiti šta radite, to jest; Postal 4 vas ne drži za ruku, verovatno zato što biste je našli prekrivenu nečim neizrecivim da to radi. Saveti u tutorijalu su prilično oskudni, pa mi je trebalo nekoliko pokušaja da pronađem taster „koristi predmet sa drugim predmetom“ da bih završio prvi zadatak u igri. Postoji mini mapa u uglu ekrana, ali neće svaka misija dati oznake cilja – propustili ste sijalicu koja je trebalo da se zameni? Vratite se i pronađite je. Naravno, možete postaviti putokaze na mapi koji će vam označiti trag na mini mapi, dokle god to ne prestane da radi.
To je veliki problem sa Postal 4, koji je već 19 meseci van Early Accessa, i imao je više velikih ažuriranja: i dalje se oseća kao igra u Early Accessu, samo sa svim funkcijama. Bagovita je kao nikad, i u prvih 15 minuta igranja nisam mogao da koristim mapu. Dovođenje pauze ne bi mi dozvolilo da pomeram mapu, postavim putokaze, izaberem cilj, čak ni da promenim tabove da proverim inventar ili pročitam malobrojne savete! Morao sam da snimim i ponovo učitam da bih to ponovo pokrenuo, i iskreno to nije bilo čak ni prvo veliko bagovanje s kojim sam se susreo. Po pokretanju igre učitala se na pogrešni monitor, i morao sam da je promenim u podešavanjima – ali postavka se zove „Broj ekrana“ pa je nisam odmah primetio. Još gore, tooltip ispod Broja ekrana doslovno kaže „Sample text (change me)“. Takođe, pritiskanje F3 za primenu promena ništa ne radi, umesto toga morao sam da se spustim i kliknem na Primena promena. Zašto imati dugme za to i mesto za klik? Hajde da ignorišemo bagove i padanje igre koje sam doživeo i pređemo na vreme učitavanja. Prelazak iz jedne oblasti u drugu zahteva dugačko učitavanje sa trakom napretka, a ja koristim M.2 SSD. Skoro da bih to očekivao da koristim hard disk, ali M.2 je najbrži tip solid state drajva, koji su sami po sebi primetni po brzini u odnosu na hard diskove! Najiritantnija osobina ovih ekrana učitavanja je kada vas nasumično prebaci u treće lice kada se završi učitavanje, što znači da moram da pritisnem N da se vratim u prvo lice. Taster koji sam morao da saznam putem Steam zajednice jer mi to igra nije rekla.
Dok se fokusiram na negativne aspekte Postal 4, moram da se osvrnem na njen glavni adut. Da li si uživao u Postal 2? Pa, ovo je baš kao ta igra! Da, upravo sam to naveo kao negativno! Jer Postal 4: No Regerts je bukvalno ista igra sa malo boljom grafikom i ažuriranim scenarijem. Uživao sam u Postal 2, i filmu Postal koji je bio zasnovan na njemu, ali oni su bili proizvodi svog vremena i humor se nije baš dobro održao. Zato je razočaravajuće videti isti dečački humor u ovoj igri iz 2020-ih, da ne kažem najmanje. Igra uspeva da bude smešna, ipak, jer nije da sam je odigrao a da se nisam nasmejao ili smejao. Reference na pandemiju, Blizzardov „telefonski“ gafovi, takve stvari. I ko ne ceni dobru staromodnu luk i strelu, ali strela je seksualna igračka? Scenario nije najjača tačka igre, ali glumačka ekipa to najbolje iskorišćava, barem. Sa glasovima Jon St. John-a i Zack Ward-a (iz Uwe Boll-ove filmske verzije!), kao i glasovima iz prethodnih igara Rick Hunter i Corey Cruise, postoji Postal Dude glas koji odgovara vašem raspoloženju. Možete slušati nekoliko radio stanica, takođe, i voditelji mogu biti prilično smešni između alternativnih rok pesama.
Nedavni dodatak, postoje različite težine igre, kao i potpuno prilagodljive težine. Naravno, menjanje bilo koje od njih čini vas nepristupačnim za dobijanje dostignuća, pa koristite na svoj rizik. Ali to igru čini pristupačnijom onima koji žele malo izazova umesto izbora između punog ili potpunog nedostatka istog. Dok završavate misije u Edensinu, susrešćete se sa svakakvim neprijateljima, ali srećom, vi ćete biti više nego opremljeni da se s njima nosite. Pištolji, automatsko oružje, bombe, metla – sve to i više možete naći rasuto po gradu, unutra i spolja. Naravno, možete sve i kupiti, ali ako želite nešto da izvučete u javnosti, možda ćete hteti da zadržite novac za dozvolu za oružje, ili tri. Ipak, ne želite iznervirati policiju. Samo nemojte doći ovde očekujući super precizno pucanje.
Dakle, kada iznervirate policiju u Postal 4, dobićete traženi nivo ispod vašeg zdravlja, pokazujući koliko će vas još dugo juriti. Ako uspete da im izbegnete, sve će biti zaboravljeno. Ako ne, bićete prebijeni do smrti, pa… Igra redovno automatski čuva, ali ne bih rekao da su previše česti, i kada ponovo učitate stvari možda neće biti onakve kakve ste zapamtili. Morao sam da ponovo učitam jer se moj marker za cilj nije ažurirao, samo da bih otkrio da mi je skuter za kretanje bio nestao, i da svježi grafit koji sam stavio na znak više nije bio tu. Avaj. Ako vas je ovo upravo nasmijalo, verovatno već imate Postal 4: No Regerts. Ako ste želeli neoptimizovanu verziju Postal 2 punu bagova, onda je ovo definitivno ono što želite. Ovde ima zabave, zaista sam uživao par minuta tamo tokom vremena provedenog sa igrom – ali nažalost to ne znači da je to dobra igra, ili dobro napravljena čak i nakon toliko vremena.